Moje pakiranje je uvijek izgledalo otprilike ovako: ponesem više manje cijeli ormar sebi i mužu i znam da ništa nisam zaboravila. Prtljažnik je bio uvijek pun.
Onda se rodio Sebastian. Na putovanja je trebalo nositi i putni krevetić i kolica (koja su ogromna i zauzmu gotovo cijeli prtljažnik-a mi uvijek imamo karavana) Tada sam postajala racionalnija… Spakirala bih Sebastianu gotovo cijeli ormar, a meni i mužu ono što mislim da bi mogli nositi (naravno da bi se na odredištu uvijek sjetila nečeg što nisam ponijela i onda bi lupala glavom jer želim baš tu haljinu/cipele/maramu…)
A onda je na svijet došla i Eli. Još jedan kofer koji treba nositi…e pa bilo je vrijeme da se naučim pakirati i smislim način da sve stane u prtljažnik (kod slaganja u prtljažnik je jako bitno koliko ste igrali tetris i ovladali vještinama da popunite i najmanje praznine ?) …
Ovo su moji trikovi:
1. Svatko ima svoj kofer u koji pakiram samo odjeću. Sebastian i Eli imaju Trunki kofere za koji ljudi često misle kako su mali i u njih ništa ne stane, ali ja sam Sebastianu za posljednje putovanje u njega spremila: pidžamu, 3 potkošulje, 4 para bokserica, 5 pari termo čarapa, 3 debele trenerke donji dio, hlače, hudica, 5 majica dugi rukav i 3 kratki rukav.
2. Cipele nosimo svakom samo jedne rezervne. Npr. ja putujem u “starkama”, i ponesem još balerinke ili štikle ili japanke (ovisi o putovanju, gdje idemo, godišnjem dobu…)
3. Odjeću pakiram tako da unaprijed isplaniram kombinacije prema broju dana koliko smo na putu, prigodama, mjestima na koja ćemo ići…nama ponesem jednu kombinciju viška, a djeci dvije.
4. Od kozmetike nosim najnužnije i sve kupim mala putna pakiranja, npr. ponesem samo baby šampon koji svi koristimo za tuširanje i baby losion koji isto svi koristimo.
5. Lijekovi. Uz one koje imamo kao terapiju ponesem još nurofen sirup u slučaju temperature (jer sa djecom se nikad ne zna), fiziološku otopinu, lekadol tablete, octenisept.
6. Kozmetički neseser, aspirator, inhalator, toplomjer i torbicu sa lijekovima sve zajedno stavim u jednu torbu.
7. Torba s hranom– kašice za Eli , keksi i grickalice za nas, voda… Ta torba stoji kraj nas da za vrijeme vožnje uzmemo što želimo. Sendviče nosim ponekad, ako je neko baš jako dugo putovanje, ali najčešće stanemo negdje usput da pojedemo.
8. Sebastianov ruksak za zabavu
9. Torba za prematanje koju i inače nosim sa potrepštinama za Eli.
Obzirom da nas najčešće pakiram u zadnji tren (ono na put krećemo u 12h, a ja krenem s pakiranjem u 11h?), naravno da se dogodi da nešto zaboravim, ali mi je mantra “što zaboravim, kupit ću”.
