majčinstvo

Dijete kao sredstvo zarade?

Dobila sam anonimno pitanje “Da li ikad promisliš da bi bilo dobro imati treće dijete da bi poboljšala svoj instagram sadržaj i dobila više stvari besplatno?”

Prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je: odbijam vjerovati da postoje osobe koje koje bi rodile dijete zbog neke društvene mreže. Upravo to sam i napisala kao odgovor na story, što je potaklo jako puno razgovora u inboxu. Ova tema je zapravo puno dublja i baš zato i tipkam ovaj post.

Popularizacijom društvenih mreža razvila se cijela nova branša. Društvene mreže su postale bitan kanal oglašavanja. Neki profili su kao EPP: (za one koji nisu stari kao ja, kratica znači ekonomsko-propagandni program) reklama na reklamu. Znate ono kad gledate film na RTL ili NOVAtv pa krenu reklame koje toliko traju da zaboravite o čemu se u filmu radilo? Tako i na tim profilima. Kvalitetan sadržaj je toliko rijedak da zaboravite da uopće postoji.

I dok su neki svoju popularnost iskoristili da i putem društvenih mreža ostvaruju zaradu, drugi su društvene mreže odlučili iskoristiti i da postanu popularni i da ostvare zaradu, često zaboravljajući da nije loše imati “rezervni” plan jer su društvene mreže prolazne i da može biti doslovno “danas jesi sutra nisi”.

Kada netko popularan dobije dijete otvara se novi svijet i mogućnost zarade reklamiranjem proizvoda za bebe i djecu. Cijene takvih reklama su vrtoglavo visoke, pa su brendovi našli način kako proći jeftinije, a imati čak i bolje rezultate/prodaju. Mikroinfluenceri ilitiga mame ( ponekad i tate) sa manjim brojem pratitelja kojima će besplatno slati PR pakete. One će biti sretne jer su dobile nešto besplatno, objavljivat će na svojim profilima, brend će “iskakati iz paštete” i tako će ostvariti zaradu/dobit/rast. Naravno da nisu svi profili takvi. Ja sama nisam takva i pazim kakve suradnje imam (čak sam i tužila jednu poznatu baby trgovinu i naravno dobila spor, jer su mi ukrali fotografiju- o tome možete pročitati u ovom blog postu), ali u razgovoru s drugima vidim da ih je jako puno koji će bilo što napraviti samo da neki PR paket dođe na njihovu adresu.

Razmišljajući malo više o pitanju sa početka shvaćam da zapravo postoji populacija koja ne zna niti jedan način kako ostvariti zaradu i imati kvalitetan sadržaj na društvenim mrežama osim da imaju (još jedno) dijete.

Koliko je to u redu? Rekla bih niti malo. Roditeljima će kratak period stizati PR paketi, a dijete treba odgojiti i osposobiti za život.

Koliko to ostavlja posljedice na dijete? Rekla bih velike. Nažalost brojni su profili koji objavljuju sve u realnom vremenu ne pazeći kada i što objavljuju narušavajući privatnost djece u potpunosti. Svaki put prije nego objavim nešto zapitam se “Šteti li ovo mom djetetu i na koji način” Mnogi tekstovi i fotografije su ostali neobjavljeni baš iz razloga jer mislim da bi nekada mogli stvoriti problem mojoj djeci. S druge strane, ne mislim da neki mameći profili namjerno štete svojoj djeci već su te mame naivne i/ili nedovoljno educirane o negativnim stranama društvenih mreža.

Treba li osuđivati takve roditelje? Rekla bi NIPOŠTO! Vjerojatno ste šokirani mojim odgovorom i tek sada vam ništa nije jasno pa dopustite da pojasnim. Na svakom od nas je da pratimo profile koje želimo. Da prethodno spomenuti profili nemaju doseg i ne daju rezultate, brendovima se ovakav način “iskakanja iz paštete” ne bi isplatio. Očito je da iako se, najčešće po facebook grupama (opet mamećim), ogovaraju ovakvi profili uz “ja nju pratim samo da joj se rugam i da vidim kakvu glupost će sad objavit” daju genijalne rezultate jer i to ogovaranje povećava doseg i zapravo pomaže da profil raste. S druge strane ogovaranje puno više govori o osobi koja ogovara nego onom koga se ogovara. Jednostavno je- ako vam je nečiji sadržaj sulud zašto pratite to? Zašto svoje dragocijeno vrijeme na ovom planetu trošite na takav sadržaj? Dakle jedan začarani krug- jedni kreiraju nikakav sadržaj, drugi ogovaraju taj sadržaj podižući gledanost tom sadržaju jer da ih se ne ogovara, da se taj sadržaj ne dijeli i ne “lajka” izgubio bi se u bespućima društvenih mreža i ne bi se više kreirao jer se nikom ne isplati niti brendu jer ne dopire do publike niti mamećem profilu jer ne stižu više paketi i ponude za suradnjom. Koga ovdje treba onda osuđivati- one koji kreiraju ili one koji ogovaraju? Mislim da moj odgovor znate.

Ako i dalje mislite da nisam u pravu i mislite kako je bilo bolje u doba prije društvenih mreža, jer tada dijete nije bilo sredstvo zarade i stjecanja popularnosti, hajde da i tu malo “zagrebemo”. Koliko je ambicioznih roditelja “guralo” dijete u razne sportove želeći da uspiju da budu slavni i bogati osiguravajući time i sebi financijsku stabilnost? Znate li za “Little miss America?” one male djevojčice koje mame sređuju i natječu se u ljepoti čime njihove mame stječu nekakav položaj u društvu? Koliko su vam poznati izbori ljepote u Venezueli i koliko obitelji ulažu u kćeri ne bi li postale ljepotice i osvojile titulu i zaradile nešto novca?

Evo vam čak i par primjera (kratkotrajnog) zarađivanja na djeci i danas u doba društvenih mreža, roditelja koji nemaju veze s društvenim mrežama.

  1. Mjera roditelj-odgojitelj. Koliko je žena odlučilo imati dijete da bi moglo dobiti ovu mjeru jer je taj iznos, nažalost, veći od iznosa njihove plaće?
  2. Porodiljni dopust. Koliko je žena osjetilo mobing na poslu da im je jedini izlaz bio da ostanu trudne i iskoriste komplikacije i porodiljni kako bi “došle sebi”?
  3. Davanja općina za 3. i svako iduće dijete. U nekim (“umirućim”) općinama su iznosi poprilični u želji da potaknu natalitet i misleći da će tako privući mlade obitelji, ne shvaćajući da stvaraju “teret” proračunu jer se obitelji odluče na više djece i da jedan ili čak oba roditelja ne rade jer su plaće niže od iznosa koje općina daje.

Ima još takvih primjera, ali mislim da vam je jasna poanta.

Kako svatko od nas može utjecati na ovo?

Možda ćete misliti da sam luda, ali moj odgovor je: “Zapravo vrlo jednostavno”. Dijete kao sredstvo zarade nikada nije bilo niti će ikada biti ok. To je bitno osvijestiti, ali je bitno osvijestiti i da je to oduvijek postojalo te da postoji i sa i bez društvenih mreža.

Na one primjere van društvenih mreža možemo utjecati vrlo jednostavno izlazeći na izbore i birajući one koji imaju dobar pronatalitetni plan. Možemo raditi pritisak na vladajuće i boriti se za bolji život. Izaći na ulice i stvarno se boriti. ( Ovo mi zvuči nestvarno i nekako se bojim da je naš mentalitet daleko od toga.)

Na one primjere sa društvenih mreža možemo još lakše utjecati. Otpratite takve profile. Ne spominjite ih. Ne pričajte nikome o njima. Ne lajkajte im objave. Ne dijelite njihove objave. Jednostavno zaboravite da postoje. To je način da takvi profili nestanu i da brendovi ne šalju PR pakete. Vidite kako je jednostavno? Vidite koliko svaki pojedinac jednostavno i lako može promijeniti neke stvari? Ili smo mi ljudi ipak previše znatiželjni i želimo viriti u tuđe živote, pričati o drugima i jednostavno volimo osuđivati?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.