Među hranilicama, kao i kod većine dječje opreme, postoje one koje su bacanje para i one za koje se isplati svaka plaćena kuna. Kakva je razlika i koje su bacanje para, a koje se isplate? Ako mene pitate, hranilica vam, ako pametno birate, može biti najbolji komad dječje opreme već od prvog dana. Osim klasičnih hranilica, na tržištu postoje i one koje se koriste od rođenja. Nekima se sjedalo spušta u ležeći položaj, a neke imaju posebno ležaljku i sjedalo. Takve hranilice jesu skuplje, ali ako izaberete takvu hranilicu, ne trebate nikakva gnijezda niti druge ležaljke. Prednost hranilice je i visina pa dijete dok leži u hranilici može vidjeti vas i osjećati se prisutno (pogotovo dok jedete za stolom ili kuhate), dok u ležaljkama na podu je udaljeno i može negodovati što mu niste u vidokrugu. Baš tako sam razmišljala i kada sam kupovala opremu za Sebastiana. Evo moje iskustvo.
Dok sam bila trudna sa Sebastianom tražila sam opremu od A do Ž. Gledala specifikacije, iskustva korisnika, preporuke…i to ne samo u Hrvatskoj nego i po Europi. U potrazi za hranilicom naišla sam na jednu marku koja je imala opciju 2u1. Prvo je ležaljka za bebu do 6mj i ima 3 položaja nagiba, a kasnije se stavi sjedalo i pretvori se u klasičnu hranilicu sa isto tako 3 položaja nagiba za leđa, 2 za nogice i po visini 4 pozicije. Nije imala previše recenzija jer je bila novost na tržištu, a meni se svidjele sve opcije koje nudi. Naravno u Hrvatskoj tog modela nije bilo pa sam ga ja, kao i većinu opreme, dovukla iz Austrije. Mi smo tu hranilicu iskoristili do zadnjeg daha. Sebastian je živio u njoj- spavao (u početku), jeo, igrao se, čitao, crtao, gledao tv…
Koliko god je ona bila iskorištena toliko me živciralo što je glomazna i teška za održavanje. Zapinješ za nju. Iako se mogla sklopiti opet je nekako smetala. Za oprati je trebaš imati ili dobre živce ili onaj mini wash jer hrana uđe u dijelove odakle je teška pokora za izvaditi (iako se navlaka skidala i prala u mašini). Jedva sam dočekala da Sebastian želi sjediti na stolici da maknemo tu hranilicu.
6 godina kasnije rodila se Eli. Ta hranilica je stala na selu i služila kao ležaljka kada smo bili tamo. Plan je bio hranilicu donijeti u naš stan kada Eli krene sa dohranom. I tako je Eli krenula sa dohranom, a mi došli na selu i sjeli je u tu hranilicu. Dijete se od pladnja nije vidjelo. Ta hranilica je pojela Eli. Niti je mogla dobro sjediti u njoj niti jesti jer joj je pladanj bio previsoko. Užas!
Tada sam krenula u potragu za novom hranilicom. Gledala sam zbrajala i oduzimala, mislila što se isplati, a što ne…pa ne želim još jednu takvu beskorisnu hranilicu. Neodlučna vaga nikako da izabere što želi. Definitivna pomoć je bilo to što smo u međuvremenu bili na putu, gdje smo u raznim hotelima i restoranima imali priliku isprobati svakave hranilice, tako da sam znala koje nikako ne želim kupiti-plastične, glomazne, one na 4 široke noge, koje su samo hranilica…Lista se lagano smanjivala… a onda…Onda sam jednog dana na Instagramu vidjela predstavljanje Nomi. Znate ono kad u crtićima lik ugleda nešto što mu se sviđa, pa rastvori usta, vilica mu padne na pod, a u očima pulsiraju srca? E tako sam vam ja izgledala. To je bilo to.
Ja sam morala, željela, trebala, htjela imati Nomi.
Problem je bio moj muž koji je tvrdio da je to previše para za hranilicu. Jel i vama muževi za svaki komad dječje opreme kažu kako je previše i to je bacanje para, ali bi za felge dali koji god iznos vulkanizer kaže? Nego, vratimo se na priču. Moj muž je trebao objašnjenje ZAŠTO baš TA hranilica je tako dobra. Ja ne bih bila ja, da je nisam istražila do zadnjeg atoma i imala spremne odgovore. Uz blagoslov muža, naručila sam je. Stigla je u ekspresnom roku. Sva tužna jer muža nema doma da je odmah sastavi, izvadila sam sve dijelove iz kutije i još jednom se oduševila, jer za sastaviti je dobijete sav potreban alat, a posao je toliko jednostavan da sam ga sama odradila bez problema. Pomislila sam kako bi i dijete moglo samo sastaviti tu stolicu, a u to se uvjerila par mjeseci kasnije kada smo kupili još jednu za Sebastiana i on je sastavio.
A sada da vam otkrijem zašto baš Nomi:
- Jer je lijepa, al to je očito zar ne?
- Jer je napravljena da savršeno odgovara svima kako bi ispravno sjedili bez obzira koliko su veliki i stari (ipak Peter Opsvik zna znanje)
- Jer je stabilna i, po onom što sam vidjela i doživjela, nemoguće je prevrnuti je
- Jer ne zauzima previše mjesta i ne strše joj “noge” pa da zapinjem za nju
- Jer je lagana i jednostavna za prenostiti
- Jer nije klasični komad dječje opreme koji se koristi u najboljem slučaju 2godine, Nomi je tu zauvijek, dok vam ne dosadi
- Jer na njoj može sjediti i odrasla osoba (mislim da je testirana do 130kg)
- Jer se iz hranilice u dodatnu stolicu (kada imamo goste) pretvori za minutu
- Jer je prejednostavna za čišćenje
- Jer ne smeta kada čistim pod, jednostavno je zakačim za stol
- Jer se uklapa u svaki prostor (sami birate boju konstrukcije i dijelova)
- Jer se po visini namješta i sjedalo i dio za noge točno koliko vam treba, a ne po nekim određenim rupicama/utorima
- Jer je po svim specifikacijama i usporedbama koje sam radila najbolja na tržištu
Kada sve koristimo Nomi?
- Kada jede. Svi obroci jedu se u hranilici, od prvog dana
- Za sve aktivnosti koje radimo za kuhinjskim stolom (crtanje, rezanje, plastelin, slikanje…)
- Kada imamo goste hranilica se pretvara u dodatnu stolicu
- Kada moram uzeti nešto izvan dohvata ruke, hranilica mi služi kao ljestve
- Sebastian Nomi ima u sobi kao stolicu uz radni stol
- Ako rodim 3.dijete, kupujemo još jednu Nomi sa nastavkom za bebe (ležaljkom) tako da beba bude uz nas dok jedemo, dok kuhamo… da nas ne gleda iz žablje perspektive (za to imamo gym)
Moj muž je jednom imao super izjavu. Gledao je Eli kako sjedi i kaže: “Ona u ovoj stolici kao da sjedi na oblaku i lebdi” I da, priznao je da se isplatila svaka lipa za našu Nomi. Štoviše, naručili smo još jednu za Sebastiana kada je krenio u školu. Mislim da školarac,uz radni stol, treba i dobru stolicu, a Nomi je baš to.
