Ja sam odrasla u kući sa velikom okućnicom u malom mjestu uz more. Nitko mi nije lupao nad glavom, ali je kuća bila stalno u nekim radovima i renoviranjima pa su mi lupali pikameri po nosivim zidovima. Većina ljudi koja odraste u kući ne želi živjeti u stanu zbog komoda koji imaš u kući, a oni koji su odrasli u stanu maštaju o životu u kući. Ja sam “uvik kontra” tako da sam ja maštala o životu u stanu jer je kuća rupa bez dna i uvijek treba neko održavanje. Stan mi je bio ono “kupiš, sređen je i to je to”.
Život u stanu
Kada sam upoznala Josipa, živio je sam u stanu. Već nakon par mjeseci veze, napola sam uselila kod njega. Obzirom da sam studirala i radila u Splitu, sve manje sam spavala doma. Preko tjedna mi je bilo zgodnije ostati u Splitu zbog posla i faksa, a vikendom zbog izlazaka? Nakon godinu dana veze preselila sam službeno. Život u stanu je meni bio “sređen” život. Ne znam kako bih to opisala. Nakon života u kući gdje je vječno bilo prašine od radova, nekih rušenja, zidanja…stan je definitivno bio sređeno mjesto.
Obzirom da je nama stan služio samo kao prenoćište, nisam doživljavala susjede. Prvi put sam postala svjesna da imam susjede “iz pakla” kada sam rodila Sebastiana. Bacanje opušaka niz balkon, mrvice i ostaci hrane koje sam nalazila na balkonu, lupanje bez obzira koje je doba dana, usisavanje 3-4 puta dnevno uz popratno razmještanje namještaja, smrad u hodnicima, nužda broj 1 i nužda broj 2 ostavljena u liftu(nemam pojma jel ljudska ili od nekog kućnog ljubimca)… s vremenom je i parking postao problem. Garaže su pune i mjesto se čeka godinama, a mjesto po kvartu ponekad tražimo i 45minuta.. tada sam postala svjesna da kud god selili želim šta manje susjeda i parkirno mjesto ili garažu.
Kuća ili stan
Iako sam više naginjala opciji stan, kuća mi je bila privlačna zbog ideje da uklopimo i moj studio tu. To je doslovno ostvarenje snova. Pričali smo sa nekoliko prijatelja koji su gradili kuću i sa kumom koji radi unutarnje građevinske radove. Cijene naravno ovise o materijalima koji se koriste, o tome imate li svoje zemljište ili i njega kupujete, ako kupujete o poziciji zemljišta ovise cijene, ovisi i o uređenju, majstorima… kada smo sve stavili na papir računica je bila da nas kuća sa studijom dođe otprilike kao stan, ali nismo imali svoje zemljište,a cijene zemljišta na lokacijama koje su nas zanimale su bile previsoke i to si nismo mogli priuštiti.
Tada smo prekrižili opciju kuće i definitivno se prebacili na potragu stana.
Traži traži pa ćeš naći
Prvo smo odlučili što želimo.
Iako će mnogima zvučati ludo glavni uvjet je bio da stan ima garažu ili barem vanjsko parkirno mjesto. Traženje parkinga svaku večer nas dovodi do ludila? Već na ovom uvjetu je puno toga “otpalo”. Drugi uvjet je bio da mogu ići u šetnju bez da upalim auto. Obavezno tri spavaće sobe. Moja želja je bila i manja zgrada sa što manje stanara, jer sada živimo u “košnici” i previše mi je to… Shvatili smo da nećemo takav stan naći u Splitu po normalnoj cijeni, pa smo počeli gledati i okolicu. Gledali smo i novogradnje i starije stanove kojima je trebala adaptacija.
Starija gradnja i adaptacija ili novogradnja
Od starije gradnje smo odustali iz dva razloga
- Većina starijih zgrada nema garažu niti parkirno mjesto
- Adaptacija je veliki projekt i trebali bi tražiti radnike, sve nadgledati…doslovno voditi gradilište za što mi nemamo vremena. Mogli bi platiti nekome da to sve radi umjesto nas, ali kad se zbroji cijena toga, adaptacija i stan nije nam bilo isplativo.
Fokus smo prebacili skroz na novogradnju.
Stan iz snova- doslovno
Kad god bi pričali o kupnji stana i selidbi meni bi pred očima bilo jedno raskrižje na Magistrali. Ne znam zašto, al nekako uvijek bi mi ta slika bila pred očima.
Prije 5-6 godina sam na internetu naišla na odličan projekt. Male zgrade, stanovi sa vrtovima i terasama, kvadratura idealna. Ljubav na prvi pogled. Josip je odmah uništio sve moje nade izjavom “ne možemo mi sebi to priuštiti, tu će cijena biti ogromna”.
Igrom sudbine na snimanje mi je došla jedna obitelj s kojom sam kroz priču došla do teme kako i oni kupuju stan pa će mi poslati link za taj projekt i direktni broj investitora. Otvaram link, a ono nacrti koji sam gledala par godina ranije?
Kontaktirali smo investitora i otišli pogledati gradilište. Bili su samo temelji i garaže napravljeni i postavljena armatura za daljne katove. Svidio nam se pogled na more, vrt, blizina svega… ali ipak smo išli pogledati još nekoliko stanova.
Svima smo im našli manu i uvijek se vraćali na ovaj.
To je bilo to.
Par savjeta kod kupnje stana:
- Ako je novogradnja-raspitajte se o investitoru jer stvarno svega ima na tržištu. Provjerite odmah koji su uvjeti kupovine, kako plaćate, kako ide etažiranje… Ako kupujete dok je sve još gradilište raspitajte se možete li mijenjati raspored prostorija, možete li birati pločice, parket, sanitarije i svu opremu te ako možete pod kojim uvjetima. Pokušajte doći do stanara koji su već kupiti stanove od tog investitora da vidite kakav je, koliko je pouzdan i koliko su stanovi kvalitetno napravljeni. Još bolje ako znate nekoga u toj branši da vam kaže što više informacija i popmogne.
- Pokušajte doći direktno do investitora i sa njim dogovoriti kupnju. Tako nećete plaćati proviziju agenciji i možete više pregovarati oko cijene.
- Koristite usluge financijskih savjetnika-oni će vam najbolje reći koliki kredit i u kojoj banci je za vaša primanja i vaš slučaj najbolji. Njihove usluge su besplatne jer se oni naplate tako da dobiju proviziju od banke.
- Odlučite što vam je bitno da stan ima. Morate imati neke prioritete i time se vodite.
- Nemojte žuriti. Pronaći idealan stan je proces i moj sovjet je da ako neki stan ne zadovoljava vaše uvjete, samo ga prekrižite i tražite dalje.
P.S.: Skretanje u “našu” ulicu je točno ono raskrižje na Magistrali koje sam zamišljala kad bi pričali o selidbi♥️
One Comment
Pingback: