Kao i većina životnih pitanja, ni ovo nema univerzalan odgovor. Ovisi o pojedincu, obitelji, mogućnostima, željama…o puno parametara na koje (ne)možemo utjecati.
Imamo li stalan posao i primanja?
Jesmo li kreditno sposobni?
Želimo li se “vezati” za jedno mjesto?
Jesu li nam roditelji (ili bake i djedovi) već rješili stambeno pitanje, ali nismo zadovoljni?
…
Kada je za nas bilo vrijeme da odlučimo?
Znali smo da svekrva ne može biti cijelu godinu sama na selu i da će nas s godinama sve više trebati. Stan u kojem mi živimo je njezin. Kada ona dođe netko mora spavati na kauču. Premalen je za suživot, a iskreno, život u zajednici nam nikad nije bio opcija. Čak i moj pokojni svekar je govorio da zajednice nisu dobre i da se svi puno više vole ako se ne gledaju po cijele dane, makar netko bio podstanar.
Godinama smo povremeno gledali ponudu stanova, u nekom periodu čak razmišljali i o gradnji kuće. Sve smo mi to radili nekako “laganini”, usputno.
Prije 3god. svekrva se razbolila. Išijas je “zakovao” za krevet. Doveli smo je sa sela da bude sa nama, jer nije mogla sama ništa. Dva mjeseca je to trajalo. Nije bilo lako niti njoj niti nama, nitko nije imao komod, djeca su izgubila rutinu…baš težak period…
Shvatili smo da je vrijeme da se ozbiljno primimo posla i dogovorimo kako ćemo riješiti svoje stambeno pitanje.
Podstanarstvo ili kredit?
Pronaći trosoban stan u Splitu za dugotrajan najam je ravno dobitku na lotu. Pronaći trosoban stan u Splitu za dugotrajan najam po “normalnoj” cijeni je ravno dobitku na lotu dva tjedna za redom. Stanovi u Splitu se iznajmljuju turistima od 1.4-1.11. Pandemija je to malo “poremetila”, pa je taj period kraći, ali mislim da će uskoro biti i duži. Jadni studenti koji ne dobiju dom imaju velike probleme sa stanovima i stanodavcima. Doslovno nikad ne znaš, čak i ako si dobio stan u dugotrajan najam, hoće li se stanodavac predomisliti pa te ipak prije sezone izbaciti van. Život u Splitu je divan, ali ovo je ona grozna strana života u Splitu za neSplićane. Stanje nije ništa bolje niti u okolici Splita… moja mama je podstanar pa znam koliki je problem pronalazak stana.
Kada smo morali izabrati podstanarstvo ili kredit- taj izbor nam nije bio težak. Zašto bi plaćali podstanarstvo, ako za isti (ili neznatno veći) iznos možemo plaćati ratu kredita za vlastiti stan i ne bojati se svake sezone hoćemo li biti tu ili će nas ipak izbaciti? Da smo samo nas dvoje to možda i ne bi bio problem. Kada su tu i djeca, ne želim živjeti u takvom strahu. Imamo sreću da smo kreditno sposobni pa zašto to ne iskoristiti.
Vlastita nekretnina je bio konačan odgovor.
“Upadamo” u kredit
Ja sam osoba koja dok ima novaca troši ko pijani milijarder, kad nema živi ko beskućnik. Nikad ne znam stanje na računu ni di sam spremila novce? Moj muž mrzi tu moju osobinu i totalna je suprotnost. On je naš ekonomist. Planira budžet, plaća, brine o svemu.
Izračunao je otprilike koliki si kredit možemo priuštiti i krenuli smo u potragu za našom prvom nekretninom…
