Toliko smo strahovali kako će Sebastian reagirati kada seka dođe na ovaj svijet, kako će se ponašati, hoće li joj se i dalje veseliti i kada bude kraj njega…
Utorak. Eli je došla na svijet. Posjete djece u rodilištu su strogo zabranjenje pa smo se čuli i gledali preko facetime-a nekoliko puta dnevno i svaki put je tražio da mu pokažem seku i što ona radi. Nekako sam bila smirena jer sam vidjela da je još sretan i ushićen, ali sam se istovremeno brinula kako će sve izgledati kada nas dvije dođemo kući.
Subota. Izlazimo napokon. Idemo kući. Po nas su došli Sebastian,tata i baka. Tata je došao po nas u sobu, a Sebastian i baka su nas čekali u predvorju. Dok smo se spuštali do njih misli su mi samo navirale, kako će on reagirati, hoće li zaplakati (ipak je prvi put toliko dugo odvojen od mene)…zapravo sam ja bila ta koja je preplavljena osjećajima..
Bila je mala gužva jer istovremeno izlazi nekoliko rodilja.. Prvo je ugledao mene, zagrlio me, poljubio i pitao “ A di je beba?” Pokazala sam mu prema tati koji je nosio Eli. I onda ju je vidio… sreća u njegovim očima se ne može opisati♥️ Ja ga u ovih 6godina nisam vidjela tako sretnoga.
Taj osmijeh i način na koju on nju gleda je nešto posebno… Emocije me preplave svaki put kada ih gledam zajedno. I znam da neće uvijek biti tako divno i idilično, ali sam odlučila uživati u trenutku.
Sada je moje mama srce mirno♥️
