11.06.2012. 10:20h točan dan i sat kada sam dobila novu ulogu u životu. Ulogu mame.
Htjela bih reći da je to bila ljubav na prvi pogled, nešto predivno…ali iskreno, ne mogu. Naslušala sam se onih priča da kada ugledaš to malo biće odmah se zaljubiš, osjetiš neizmjernu ljubav i sreću…Nakon 38h trudova i prisilnog poroda, ja sam bila iscrpljena, a Sebastian hitno smješten na neonatologiju. Stoga, moja priča nije takva. Bogu hvala, sve je super prolazilo, ali ja sam već tada krenula sa “kada će ovo više proći” fazom…
Čini mi se da uopće nisam uživala u tom malom biću koliko sam trebala jer sam stalno čekala da neka faza završi-da izađemo iz bolnice, da se navikemo na dojenje, da prestanu grčevi, da počne sjediti, da krene puzati, hodati, pričati….
Danas je napunio 6 godina. I ja se pitam gdje je vrijeme otišlo, pa nisam se ni okrenula slavimo 6. rođendan. Svjesna da sam stalno čekala da neka faza prođe, došla sam do toga da se trudim uživati u svakom trenutku i danu (iako je ponekad teško uživati kada ih uhvate lude minute i ne znate više što da radite), jer vrijeme vratiti ne možemo,a kako oni rastu tako rastu i naše brige i imamo sve više neodgovorenih pitanja.
