Ne mogu prestati razmišljati što bi da mi sada odjednom Sebastiana netko uzme i kaže “tvoj je 88 sati mjesečno”. Pa kakvih 88sati? Niti jednom roditelju #88satinijedovoljno . Nikad nije bilo niti će ikada biti…ali kada si jednom doveden pred takav gotov čin, što ti preostaje? Poslušno klimati glavom i izvršiti sudsku odluku dok se svaki atom tvog tijela bori sam sa sobom…duša ti umire i nečujno vrištiš iz sveg glasa sa osmijehom na licu da to biće koje si 7,5g odgajala što bezbolnije prihvati nametnutu odluku…izvršiti odluku moraš, izbora nemaš i odlučiš da nastavljaš borbu svim snagama…ali što kada je to borba sa vjetrenjačama? Što kada je onaj protiv…
-
-
Pazi, past ćeš!!
Bebe od rođenja otkrivaju svijet, ali ono istinsko otkrivanje i upoznavanje dolazi sa puzanjem. Tada su nezaustavljivi. Sve moraju vidjeti/dodirnuti/polizati/prožvakati. Nakon toga dolazi faza kada se penju UZ namještaj i NA namještaj, a tu fazu zovem “Pazi past ćeš” faza. Zašto uopće baš to kažemo? Jedan razlog je: zato što onaj roditeljski instikt u nama želi zaštiti to malo biće od pada, ozljede, neugodne situacije Drugi razlog je: zato što su i nama to govorili i to je ostalo u nama, to je naučeni obrazac ponašanja. Koliko je dobro to djeci govoriti? Zapravo, ni najmanje. Ja sam isto bila “Pazi past ćeš” roditelj. Samo Bog zna koliko sam to puta…
