Ne mogu prestati razmišljati što bi da mi sada odjednom Sebastiana netko uzme i kaže “tvoj je 88 sati mjesečno”. Pa kakvih 88sati? Niti jednom roditelju #88satinijedovoljno . Nikad nije bilo niti će ikada biti…ali kada si jednom doveden pred takav gotov čin, što ti preostaje? Poslušno klimati glavom i izvršiti sudsku odluku dok se svaki atom tvog tijela bori sam sa sobom…duša ti umire i nečujno vrištiš iz sveg glasa sa osmijehom na licu da to biće koje si 7,5g odgajala što bezbolnije prihvati nametnutu odluku…izvršiti odluku moraš, izbora nemaš i odlučiš da nastavljaš borbu svim snagama…ali što kada je to borba sa vjetrenjačama? Što kada je onaj protiv…