Ana je osoba koja otkad zna za sebe ima glavobolje. Ponekad su te glavobolje zbog upale sinusa, ponekad zbog umora, ponekad zbog stresa, ponekad zbog promjene dioptrije, svakih nekoliko godina zbog novih naočala i prilagodbe na iste, a nedavno zbog, vjerovali ili ne, krivo odabranih naočala.
Kako bi vam bilo jasnije moram vam ispričati cijelu priču i sve njezine dijelove:
Kako je Ana krivo odabrala naočale?
Kako je Ana na kraju dobila okvire koje je željela?
leće su bolje?
Ana od 4.razreda osnovne škole nosi naočale. Kratkovidnost i astigmatizam. Kombinacija koja je, kad je izbor naočala u pitanju, pomalo ograničavajuća. Ako u tu kombinaciju dodate još i usko lice i mali razmak zjenica, dobivate siromašnu ponudu zbog koje je Ana uvijek bila tužna jer nije mogla imati “trendy” naočale.
Kako su prolazile godine, Anina dioptrija se pogoršavala, izbor naočala smanjivao pa je prešla na leće. Naočale je imala neke “obične” za onaj kratki period ujutro između buđenja i umivanja, te navečer umivanja i odlaska na spavanje. Problem je što se leće ne bi smjele toliko nositi. Kažu stručnjaci 8-10h dnevno. Ana ih je nosila 16-18h?? Zbog pretjeranog nošenja leća je imala nekoliko puta upale očiju koje nisu nimalo zabavne. Zato je Ana odlučila opet malo više nositi naočale, a manje leće. Novi problem je bio što Ana ima naočale stare 9godina koje su stvarno dotrajale. Odlučila je kupiti nove.
Kako je Ana krivo odabrala naočale?
Nakon 9 godina opet ista muka. Isprobavanje do iznemoglosti i potraga za onima koje joj se sviđaju, a da joj i odgovaraju.. Supatnik u biranju joj je bio brat koji je ekspert za naočale i ima zavidnu kolekciju istih??
Prva ideja je bila uzeli clip-on naočale. Za one koji ne znaju to su one koje su za vid, ali imaju i dodatni okvir koji se pomoću magneta učvrsti na postojeći okvir pa imate i sunčane (tzv 2u1). Brzo je odustala od te opcije jer ako su ok kao dioptrijske, ne odgovaraju joj kao sunčane i obratno. Potraga se “prebacila” na isključivo dioptrijske naočale.
Frane je dodavao, Ana probavala i tako satima. Napokon su našli jedne. Svi su bili oduševljeni. Svi osim optičara koji je Ani rekao da mu se ne čini kao dobar izbor, ali Ana nije odustajala. Želi te divne, fora, stajliš, uberkul naočale i gotovo.
Nakon par dana naočale su gotove sa izradom i Ana ih je preuzela. Stavila ih je i prva reakcija je bila “ Ajme”. Ani se sve vrtilo kad ih je stavila. Navikla je ona već da zna biti takva reakcija kada promjeni okvire, a i optičar joj je rekao da treba vremena da se navikne.
Dani su prolazili. Ani se mutio vid. Vrtoglavice. Glavobolje. Mučnine. Naočale nisu dobre. Ana se vraća u optiku sva tužna sa spoznajom da je optičar bio u pravu. Te naočale nisu dobre za nju. Tuga. Čemer. Jad.
KAKO JE ANA NA KRAJU DOBILA OKVIRE koje je željela?
Nastavila se potraga za odgovarajućim okvirima. Optičar je Ani dao točne “dimenzije” koje trebaju njene naočale imati. Pokušavala je naći neke takve, ali nije baš išlo… onda je optičar javio da one koje je ona izabrala postoje i u manjoj dimenziji, onoj koja njoj treba. Sreća najveća. Okviri su naručeni, a Ana je uskoro imala naočale u koje se zaljubila, samo su joj ovaj put u potpunosti odgovarali. Napokon.
Manji okvir je za 2mm manji od većeg. 2mm su dovoljna u optici da se slika krivo lomi i da uzrokuje probleme s vidom. Nemojte biti kao Ana, slušajte optičara kada birate naočale. I slušajte optometriste kada vam kažu da leće nosite 8-10h. Ali ipak budite samo malo kao Ana pa kontrolirajte vid redovito i izaberite kvalitetan tim stručnjaka za to.
Anin tim je u optici Ghetaldus Split na adresi Hrvojeva 6, Split.
