majčinstvo

Dojiti ili ne dojiti, biti ili ne biti

Kada je dojenje postalo mjerilo majčinstva? Dojiti ili ne dojiti je postalo biti ili ne biti majka. Kako? Zašto?

Zašto su majke koje doje bolje od onih koje ne doje? Kako smo došli do toga? Zašto se dojenje toliko nameće? Zašto bi se majke koje ne doje trebale osjećati krivima?

Dojila sam prvo dijete, dojim i drugo. S prvim djetetom sam mrzila dojenje. Doslovno MRZILA i jedva čekala da prestanem dojiti.

Priča ide ovako. Sebastianu su pri porodu pali otkucaji srca zbog čega je zadržan na neonatlogiji. Tamo se dolazi dojiti samo 3 puta dnevno. Takvim tempom teško je uspostaviti laktaciju, da ne pričam o plastičnim stolicama na kojima je horor sjediti dok dojiš pogotovo ako si rezana na porodu. Da stvar bude gora Sebastian nije znao uhvatiti bradavicu (sada sam sigurna da nije znao jer su ga tamo hranili na nočicu) i uvjerili su me kako mi bradavice nisu dobre i da mi trebaju ‘šeširići’ za dojenje. Kada je Sebastian došao kući isključivo sam dojila. Mlijeko mi je naglo nadošlo i dobila sam upalu. Došla mi je patronažna sestra da me izdoji i bolilo je užasno! Zbog dojenja preko ‘šeširića’ mi je napravio takve ragade da bi mu usta bila krvava kako se mlijeko miješalo sa krvi. Jastučiće u grudnjaku sam mijenjala svako malo jer bi se natopili mlijekom. Muž me nije smio pošteno zagrliti, nisam mogla spavati na prsima (a tako spavam otkad sam se rodila) jer bi mi mlijeko probilo kroz jastučiće i na majicu pri bilo kakvom dodiru. Mjesec dana sam plakala i dojila.

Mazala sam bradavice kremama i slušala svačije savjete kako da mi bude bolje i koji jastučići najbolje upijaju. Otišli smo na prvi pregled i vaganje je pokazalo da se Sebastian udebljao samo 500g. Doktoru je to bilo ok obzirom moju i muževu građu tijela…ali mene je to brinulo-zašto je dobio tako malo na kilaži a po cijele dane ga dojim. Izluđivala sam samu sebe. Otišla sam na kraju na pregled kod savjetnice za dojenje dr. Irene Zakarije-Grković. Jedna predivna osoba koja mi je toliko pomogla i smirila me. Rekla da maknem šeširiće jer mi uopće ne trebaju i da samo pratim i slušam svoje dijete. Nakon toga je dojenje išlo ok, ali i dalje sam ga mrzila, jedva čekala da krene dohrana i da prestanem dojiti. Uopće nisam razumjela što je to toliko divno u dojenju i kako žene mogu uživati u tome.

Poučena prvim iskustvom koje je bilo sve samo ne lijepo, za drugi put sam se spremila na vrijeme. Kupila kremu a bradavice, komprese za bradavice, jastučića punu ladicu, za laktaciju Mamine kapi i Mamine kapi tonik od Plant T. Kupila sam i adaptirano mlijeko i Herobility bočicu jer sam odlučila da neću ni sebe ni nju mučiti, ako ide ide, ako ne tu je bočica. Moje psihičko zdravlje je važnije od dojenja.

Kad ono ovaj put druga priča. Eli je već u rađaoni stavljena da doji. Od samog početka je stavljam kada god zatraži i ponuda-potražnja se odmah uspostavila. Ragadu nisam niti jednu imala tako da krema i komprese stoje u ladici i čekaju da ih proslijedim nekoj prijateljici kojoj će trebati. Jastučići mi gotovo ni ne trebaju, koristim ih samo da mi se bradavice manje naziru kroz grudnjak i majicu. Bez problema spavam na prsima.

U početku sam Eli davala dohranu jer bi se uznemirila dok doji i mislila sam kako nemam dovoljno mlijeka. Pila sam Mamine kapi i Mamine kapi tonik i čekala da mlijeko dođe kako je to bilo sa Sebastianom-da curi na sve strane, ali to se nije dogodilo… Kada je došla patronažna sestra u kućnu posjetu i pregledala mi grudi rekla je da su pune mlijeka i da nikakvu dohranu ne trebam davati, a ta uznemirenost su grčevi. Nakon toga više dohranu nisam davala. Bočicu dobije samo ako ja negdje idem i ostavljam je na čuvanju. Ovaj put skroz uživam u dojenju, u njoj onako maloj privijenoj uz mene♥️

Kroz priču sa dosta žena sam čula svakakve priče o dojenju. Mnoge od njih nisu dojile prvo dijete, a drugo jesu, neke su uspjele dojiti tek treće ili četvrto dijete… Neke se muče kao ja sa Sebastianom, a neke uživaju kao ja sada sa Eli.

Kakva god vaša priča o dojenju bila znajte da niste same. Postoji barem jedna mama koja prolazi iste muke kao i vi. Bitno je da nađete nekoga tko vam je podrška. Okružite se pozitivnim ljudima. Pa ako i morate/želite prestati dojiti..pa što? Vaše dijete nije ni prvo ni zadnje koje će biti hranjeno adaptiranim mlijekom. To što dajete bočicu ne znači da ste loša mama. Najbitnije u svemu je da to VI sami shvatite i ne dopustite medijima, okolini ili bilo komu/čemu da vas uvjeri u suprotno.

Svaka mama je dobra mama i želi najbolje za svoje dijete.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *